Suzana Perinčić

Kad se razmišlja o načinu reguliranja začeća, pred potencijalnu metodu postavljaju se sljedeći zadaci: prvenstveno da je neškodljiva i sigurna, zatim da je reverzibilna (odnosno da daje mogućnost začeća i porođaja zdravog djeteta nakon prestanka primjene), da je jednostavna i što manje ometa odnošaj, da je dostupna i jeftina te da je svima prihvatljiva. U tom procjenjivanju često se ne misli na to da upotreba metode mora biti neškodljiva eventualno začetom životu, a nažalost taj se problem u praksi nerijetko susreće. Ne postoji savršena metoda, odnosno niti jedna metoda ne zadovoljava u potpunosti sve kriterije.

Međutim, prirodne metode planiranja obitelji najbolje odgovaraju postavljenim zadacima, no činjenica je da je potrebna određena moralna i duhovna orijentacija te čvrsta odluka za njihovu upotrebu. Billingsova ovulacijska metoda i simptotermalna metoda dvije su podjednako dobre metode prirodnog reguliranja začeća. Obje se oslanjaju na prepoznavanje znakova ženine plodnosti. Mnoge žene već samim praćenjem promjena cervikalne sluzi mogu sa sigurnošću odrediti dane svoje plodnosti i neplodnosti.

Za ostale, koje žele dodatnu sigurnost, uz praćenje promjena cervikalne sluzi, mjerenje bazalne temperature (temperature ustajanja) bit će još jedan pokazatelj događanja ovulacije. To je opažanje utemeljeno na znanstveno utvrđenoj činjenici da se nakon ovulacije, uslijed lučenja hormona progesterona, tjelesna temperatura žene zamjetno podiže za nekoliko desetina stupnja celzijusa u usporedbi s folikularnom (predovulacijskom) fazom ciklusa. Kao treći simptom može se koristiti i opip ušća cerviksa (vrata maternice), čija se konzistencija i otvorenost također mijenja pod utjecajem hormona te je u vrijeme ovulacije mekano i otvoreno.

Simptotermalna metoda osobito je primjenjiva u situacijama kad je cervikalna sluz oskudna (npr. u predmenopauzi) ili kad par traži dodatnu sigurnost, kao u slučaju nakon uzastopnih poroda carskim rezom. U svijetu postoje različiti pristupi u podučavanju simptotermalne metode, ovisno u autoru ili organizaciji koji su razrađivali pojedini pristup. U Hrvatskoj je najzastupljeniji pristup po dr. Rötzeru. Tako u nekim (nad)biskupijama zaručnici na zaručničkim tečajevima uz uvodno izlaganje dobivaju i primjerak knjige „Prirodno planiranje obitelji“ dr. Ružice Martinović Vlahović, koja je do sada doživjela jedanaest izdanja. U prosincu 2007. u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljeno je VI. izdanje knjige „Prirodno reguliranje začeća“ dr. Josefa i Elisabeth Rötzer u prijevodu mr. vlč. Marka Lončara.

Nedvojbeno, seksualnost je važan dio zajedničkog bračnog života pa metoda reguliranja začeća mora biti na dobrobit tom zajedništvu, a ne teret. Upravo je niz dobrobiti prirodnog planiranja obitelji i njihova preventivna dimenzija ono što mogu očekivati korisnici prirodnih metoda. Pri tome su komunikacija, razumijevanje i odgovornost bitni čimbenici te predstavljaju osnovne preduvjete prirodnih metoda planiranja obitelji, pa tako i simptotermalne metode.