Elena Giacchi

Katoličko sveučilište Sacro Cuore, Rim

Prirodne metode regulacije plodnosti nerijetko se i neprikladno smatraju nekom vrstom ekološke kontracepcije, koja nije štetna za organizam jer ne mijenja biološki ritam plodnosti. One zapravo nisu kontraceptivi, već metode upoznavanja plodnosti. Usmjerene su razvijanju svjesnosti o plodnosti radi značenja i vrijednosti koju ima taj dragocjeni dar - da bi ga se dostojno upoznalo i očuvalo te se razvijalo poštovanje prema ženi i paru.

Mogućnost da se prirodnim metodama iz dana u dan prepoznaje prisutnost ili odsutnost plodnosti važna je da bi supružnici mogli mirno i odgovorno živjeti roditeljstvo; da se slobodnom i savjesnom odlukom, u skladu s vlastitim potrebama, otvore novom začeću, odnosno odgode ili izbjegnu začeće, ako za to postoje ozbiljni razlozi.

Povijest prirodnih metoda regulacije plodnosti obilježena je trudom znanstvenika koji su uložili svoju energiju da bi produbili poznavanje bioloških procesa plodnosti i pronašli vjerodostojne pokazatelje plodnog razdoblja koji se mogu jednostavno ustanoviti, i tako supružnicima dati mogućnost življenja odgovornog roditeljstva.

Modernije i efikasnije prirodne metode, kao što su Billingsova metoda i simptotermalne metode, nisu temeljene na računima vjerojatnosti, kao npr. Oginova metoda (prva prirodna metoda, poznata također i kao Metoda ritma, Kalendarska metoda ili Ogino Knauss), već na znakovima i simptomima plodnosti usko povezanima s hormonalnim kretanjima u svakom ciklusu, i upravo zato mogu biti vrlo uspješno korištene u različitim situacijama prokreativnog razdoblja, čak i kada su u pitanju neredoviti ciklusi, razdoblje dojenja ili razdoblje pred menopauzu.

Brojne studije epidemiološko-statističkog karaktera o učinkovitosti modernih prirodnih metoda potvrdile su visoku djelotvornost, od 98% i više, uz pretpostavku da su naučene od kvalificiranih podučavatelja i da su pravilno primjenjivane. Također je dokazana i visoka stopa prihvatljivosti i primjenjivost tih metoda u različitim kulturalnim, društvenim i vjerskim sredinama, pa čak i u zemljama u razvoju gdje je nepismenost još uvijek raširena.

Moderne prirodne metode ne omogućuju samo prepoznavanje ritma izmjene plodnosti i neplodnosti, već i razdoblja najveće plodnosti menstrualnog ciklusa, u kojem u tijelu žene postoje najbolji uvjeti za preživljavanje i napredovanje muških spolnih stanica, spermija, što je veoma korisno za parove koji nastoje postići začeće, osobito u slučajevima smanjene plodnosti u muškarca.

Poznavanje plodnosti pomoću prirodnih metoda nudi i korisne informacije o različitim nepravilnostima menstrualnog ciklusa. U tim slučajevima, daljnja istraživanja usmjerena na temelju informacija dobivenih iz kretanja simptoma plodnosti, mogu dovesti do rane identifikacije različitih hormonalnih poremećaja i patologija grlića maternice te do odgovarajućih preventivnih i terapeutskih zahvata nužnih za očuvanje reproduktivnog zdravlja. Činjenica da su neke infektivne patologije asimptomatične te da hormonalni poremećaji mogu biti prisutni i pri pravilnim menstrualnim ciklusima, još više naglašava dijagnostičku vrijednost takvog poznavanja vlastitog tijela, koje provodi sama žena koristeći prirodne metode.

Stjecanje svjesnosti o plodnosti i neplodnosti u žena ima velik značaj za socijalno-zdravstveni sustav, osobito danas kada je moderna medicina sve češće pozvana da se suoči s problemima vezanim uz kompromitiranje prokreativne sposobnosti i pokušajima da se za njih pronađu adekvatna rješenja.