Olimpia Tarzia

Europsko sveučilište, Rim

„... U kulturnom preokretu koji je naklonjen životu, žene imaju jedinstvenu i određenu slobodu individualnog promišljanja i djelovanja koje može biti i presudno: na njima je da postanu začetnice jednog “novog feminizma”... (Evangelium vitae br. 99). Pronalazak termina „feminizam“ u Enciklici pobudio je u meni znatnu uznemirenost. Započeh tada s dugim razmišljanjem. Izazvala sam široku raspravu u našoj zemlji te sam pisala Svetom Ocu da bih ga pitala jesu li zaključci do kojih sam došla točni, tj. može li se novi feminizam smatrati usko povezanim s temom očuvanja života te može li se on izraziti kroz svjedočanstvo dubokog saveza žene sa životom. U govoru koji je održao na audijenciji 22. svibnja 2003., u povodu 25. tužne godišnjice zakona 194/78, ovo je bio njegov odgovor: „U kulturnom preokretu koji je naklonjen životu, osobito vama, žene, obnavljam poziv da štitite savez između žene i života i da postanete začetnice novog feminizma.” U siječnju 2003., u Italiji se rađala snažna inicijativa žena – saveznica života, koja je bila predstavljena u „Manifestu novog feminizma”. Prilikom proširivanja teksta Manifesta, razmišljala sam o hrabrim ženama koje su odgovorno prihvatile vlastitu plodnost i odvažno se suočile s teškom ulogom majčinstva, kao i o onim ženama koje su im pomagale u svladavanju poteškoća. Preko udruženja WWALF, kojem mi je čast predsjedati, pristupanje Manifestu proširilo se u preko 50 zemalja u svijetu.

Principi kojima se ne trguje i novi izazovi plodnosti i života

„Na djelu je novi val iluminizma i laicizma po kojem bi racionalno razmišljanje vrijedilo samo za ono što se može ispitati i izračunati, dok u praksi individualna sloboda pojedinaca biva uzdignuta kao temeljna vrijednost kojoj bi se sve ostale trebale podrediti.“ (Papa Benedikt XVI). Aktualni društveni izazovi koji se tiču društveno osjetljivih tema daju nam sliku mogućih vremenskih preokreta. Dobro je prorokovala enciklika Humanae Vitae, pa i u odnosu na opasnosti masovne sterilizacije i abortusa, što je bilo nametnuto siromašnim zemljama. U tijeku je žestok napad koji je usmjeren na vjeru i na pravo kršćanskog promišljanja, a osobito na temu i odnos života i seksualnosti. Subjektivno se dobro i zlo ne mogu zajedno spojiti. Postoje, dakle, principi s kojima se ne može pregovarati, a lijepo ih je izrekao i, tada kardinal, Joseph Ratzinger u crkvenim zapisima u studenom 2002., među kojima podsjećam na sljedeće: zaštita života od začeća do prirodne smrti te zaštita obitelji koja se zasniva na braku.

Plodnost, neplodnost i služenje životu

Povijesno gledajući, vrijeme u kojem trenutno živimo, barem što se Zapada tiče, određeno je padom nataliteta. S druge, pak, strane i preko te činjenice razvio se mentalitet koji se protivi životu. Ako bi se htjeli pronaći uzroci toga mentaliteta, koji su između ostaloga višebrojni i složeni, moglo bi se istaknuti dva koja su osobito snažna: strah pred budućnošću i strah potrošačke kulture. Znamo dobro koliko je razdvajanje pojma sjedinjenja od pojma rađanja dovelo do velike podjele: s jedne strane kontracepcija, kojom čin sjedinjenja isključuje čin stvaranja, a s druge strane umjetna oplodnja, pri kojoj čin „stvaranja” isključuje čin sjedinjenja. Duhovna plodnost, kao najdublji smisao služenja životu, može značajno pomoći onim supružnicima koji su iskušani i ožalošćeni zbog tjelesne neplodnosti: upravo ta prokušanost i patnja postaju na određeni način snažniji poziv za to da ljubav među supružnicima ne dopusti da se bračni par zatvori u sebe, već da se otvori darivanju sebe drugima, i to kroz različite oblike služenja u konkretnim životnim okolnostima. Tu možemo svrstati udomiteljstvo i posvajanje.

Krivotvoreni rječnik: ono što ženama ne kažu

U aktualnoj društvenoj i društveno-političkoj raspravi o temi plodnosti i neplodnosti upotrebljava se drugačiji način izražavanja kojim se prenosi vlastita misao. Ivan Pavao II. podsjećao nas je u djelu Evangelium Vitae na manipulaciju jezikom. Tako se npr. umjesto riječi „abortus” koristi izraz „dobrovoljan prekid trudnoće” (talijanski zakon 194/78), zatim se izraz „prava na reprodukciju” koristio na sastancima u Kairu i Pekingu da bi se prikrile kampanje o kontracepciji i masovnom abortusu, zatim „hitna kontracepcija”, da bi se abortivne metode prikazale kao kontracepcijske, te „potpomognuta oplodnja”, kada je riječ o umjetnoj oplodnji. Moglo bi se navesti još tisuću takvih primjera.

Novi izazovi i odgojni aspekti afektivnosti

„Obezvrjeđivanje seksualnosti jedan je od glavnih razloga preziranja života koji se rađa” (Evangelium Vitae). U vladajućoj kulturi raširena je sklonost po kojoj se smatra da odnos s drugom osobom predstavlja prepreku za ostvarenje pojedinca i njegovih individualnih prava, što je s vremenom pred očima javnosti dovelo do proširenja fenomena kao što su: rastava, razvod, pad nataliteta, kirurški i kemijski abortus, umjetna oplodnja, eutanazija. Potrebno je hitno reagirati i zahtijevati odgajanje osjećajnosti, darivanja sebe, odgovorne seksualnosti, što nužno polazi od poznavanja vlastite plodnosti, s obzirom na to da su sve te pretpostavke temeljne za mentalitet koji bi bio otvoren životu.