Tomislav Ivančić

Katolički bogoslovni fakultet, Zagreb

Čovjek je slobodan kada je na visini svoje duhovne dimenzije. Tada može odlučivati o sebi i moralnostima. Tada neizmjerno nadilazi samog sebe (H. Bergson). Duh je sloboda, kreativnost, svijest i prkos (V. Frankl), te je čovjek snagom duha u mogućnosti da vlada nagonima, željama i prohtjevima, a odlučuje se za čežnje, mudrost i život.

Čovjekova duhovna duša ima strukturu, a to su: osoba, život, savjest, intelekt, srce, slobodna volja, religioznost, spolnost, kreativnost. Zovemo je duhovna duša jer je čovjek otjelovljeni duh i oduhovljeno tijelo, a ne čisti duh.

Duhovna duša je ranjena i treba lijek (hagioterapija). Taj lijek je duhovna vrjednota koju treba unijeti u čovjeka. Bolest, zloća, nemoralnost, tjelesnost, poroci i grijesi su manjak dobra, istine, ljepote i ljubavi. Seksualnost je tjelesna komponenta, a erotika psihička, dok je ljubav duhovna. Tijelo i psiha se ne mogu oprijeti zlu, razaranju, bolesti, smrti. No, to može duhovna dimenzija, duhovna duša. Ona je povezana s Bogom, koji je duh, te ima svemoguće moći vladati nad nečovječnim pohotama, liječiti poroke, slabosti, nemoći i smrt te donositi život, vrline, slobodu i čovjekoljubive odluke.

Seksualnost i erotika trebaju ljubav da bi bili osmišljeni, vrhunski, neuništivi. A ljubav je duh, Bog je ljubav. I čovjek, jer ima duha. Sve šanse uspješnog braka i složne obitelji leže u duhovnoj duši.

Čovjek je usmjeren na budućnost. On nadilazi samoga sebe, on je ono što može biti. Čovjek se mora razvijati, biti plodan. Ako se zaustavi na užitku, umjesto na smislu i projektu svog života, doživljava frustraciju, besmisao, prazninu i dosadu života. Spolnost je tu ne da se zaustavi na sitnim zadovoljstvima, nego da ostvari nove ljude i nove generacije, zapravo ljubav i smisao života. Ako se projekt čovjekova života onemogući, nastaju maligne bolesti, gubitak cilja i razvoja, zapravo smrt (dr. m. Beck).

Ljubav nije užitak, ona nije sviđanje, ona je svijest: „Lijepo je što postojiš, ti ne možeš ništa učiniti da te ja ne volim; nemoj se truditi, svejedno te volim. Volim te jer si Božja slika, Božje dijete, Božji projekt, jer te Bog voli i daje život za tebe. Važno je biti, a ne imati. Biti otac i majka, a ne imati kuću, auto, imanje“.