Ivan Fuček, SJ
Papinsko sveučilište Gregoriana, Rim

Ove su tri riječi – enciklika, proročka i suvremena – ključ koji otvara zbilju nauka Humanae Vitae u svim bitnim naravnim i nadnaravnim dimenzijama o intimnom životu muža i žene, praktičnih Kristovih vjernika vezanih sakramentom ženidbe. Oni su spremni u vjeri preko crkvenog Učiteljstva čuti i prihvatiti ohrabrujuću i zahtjevnu Božju riječ koja ih uvodi u način da kao muž i žena u ljubavnom sjedinjenju te kao otac i majka u pozivu na rađanje i odgoj djece, radosno i odgovorno žive svoju spolnu ljubav. U svojoj plodnoj ljubavi oni surađuju s Bogom Stvoriteljem i Bog surađuje s njima i dalje stvara nove osobe na svoju sliku i priliku (Post 1,26-27). U tome je temelj njihova uvijek postupnog, osobnog i novog sazrijevanja i rasta u krjeposti čistoće i svetosti, kao i njihova radosnog supružničkog i obiteljskog života.

Naš je zadatak – kao članova Crkve i hrvatskoga naroda (a na ovom kongresu još je i poseban zadatak u vidu osvježenja memorije supružnika) – kojim se od Crkve odobrenim metodama smiju služiti u planiranju obitelji i rađanju djece, a koje metode valja otkloniti. Tim se postupcima uklanjaju i od najmanje ljage grijeha, ali i napreduju i rastu u uzajamnoj autentičnoj ljubavi, a to znači: u bračnoj svetosti na koju su pozvani (LG 41).

Obnavljamo prisjećanje o nastanku enciklike HV, o njenu postanku, o protivljenju koje je doživio taj kao nijedan papinski dokument ni prije ni poslije. A s druge strane, obnavljamo sjećanje na nadahnuće i hrabrost pape Pavla VI., na odličan primitak, divljenje i pohvale s najkvalificiranijih središta, čak i sa strane inovjeraca. Time HV postade priznati uzdignuti simbol i vodič uredne i čiste spolne ljubavi, kao i ispravna ćudoredna života uopće.

Zato je enciklika proročka za danas i sutra svojom objavom točne Božje riječi, unatoč mračnim oblacima koji se spustiše nad obzorje braka i obitelji. I što se u ovih 40 godina dalje odmičemo od njena objavljivanja (25. srpnja 1968.), to je njezin Bogom dani nauk sve očitiji i privlačiviji.

Zbog toga je i suvremena. I ostat će uvijek suvremena do konca povijesti jer se radi o objavljenoj Božjoj riječi »prvoga stvaranja« (Post 1 i 2) i potvrdnoj Kristovoj riječi »drugoga stvaranja« (Mt 19,3-12; Mk 10,2-12). A objavljena Božja riječ se ne mijenja, ne može se promijeniti, niti može nestati: »Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.« (Mt 24,35; Mk 13,31; Lk 21,33)